Replika


venerina_miloska_replika

Venerina Miloska, šta su vidjele tvoje otečene oči dok si, prekraćujući duge zimske noći, vrtila vreteno vremena upredajući u njega niti ljubavi? Jesi li ikada ubola prst i kakvi su se tjelesni sokovi miješali na medvjeđoj koži?

Noć je ambijent vjenčanja muškarca i žene, iskonskog dodira, iza rešetaka, a robijaši o tome pojma nemaju, samo se približe zidovi, sastave katanci i čin misterioznog sjedinjenja prolazi kroz ventilacioni otvor, mirisi se međusobno apsorbuju.

Venerina Miloska, kako si se osjećala dok su Aleksandrosove ruke klizile niz tvoje tijelo? Dok te vajao, glačao, stvarao? Draperijom skrivao srce tvoje jabuke. Hoćeš li nam vratiti skutima skrivenu seksualnost?
Da li se koplje koje si držala prstom nabreklim od uboda onim vretenom uzdizalo obavijeno zlaćanim snopom svjetlosti zvijezda, a tijelo uvijalo, obavijalo poput bršljena,dotaklo srca tvoje jabuke i je li se ona ogledala zasuta bjeličastim prahom sa mliječnog puta?

Venerina Miloska, u sumračnoj dugoj noći uma, postoji samo jedna želja, želja da se naiđe na tebe, staru 2130 godina, u pozi koju su zauzimale i one prije i poslije tebe, pozi staroj milenijumima (sa preslicom – ženski poslovi), pozi nakrivljenoj kao krivi toranj u Pizi.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s